HOME CONSULTING APLIKACIJE OBRASCI
slavanconsult

slavanconsult



uPs---> Kolumne ---> Selo Gornja Krapinica

Selo Gornja Krapinica

Moje selo malo


Povodom 80. roðendana. Na ovim stranicama pokušat ću obraditi soski način života. Kako se nakada živjelo. Inspiraciju crpim iz lika i djala moje majke Mare Ričko. Za 80. roðendan!

U nastavku pregled tema o kojim ću pisati: selo Gornja Krapinica, korjeni, djetinstvo, škola, pintarija, šuma, kosidba, teljenje, kolinje, zagorski purani, klijet, gorice, lupitva, konoplje, hajdina kaša. mlin, koružnjak, jarem, ludec, svora, povezata vojka, brunde, ..... Da se ne zaboravi!

Selo Gornja Krapinica

Selo Gornja Krapinica smestilo se na jugoistočnim obroncima planine Ivanèčice. Imalo je četrnaest domaćinstava, a svako domaćinstvo 5 do deset članova. Danas je to nešto čisto drugo. Ostala su četiri domaćinstva, a u svakom jedan do dva člana (stari dečki i dovice). Gdje je nestao čovjek?

>

Korjeni

Korjeni su Ričkovi. Odrasta sam u relativno mnogobrojnoj obitelji, četiri sina i sestra, otac, mati djet i baba i stara teca. Bilo je teško, ali lijepo. Svi smo imali posla i nikom nije bilo dosadno. Otac je znal reći: Gdje se najde jesti za jednoga tu i za pet, šest, devet, deset. Čim smo zrasli mam smo morali delati i skrbeti, tako da nije bilo gladi.

Djetinstvo

Djetinstvo mi je ostalo u jako lijepom sječanju.

Školovanje

Školovanje sam započeo u Područnoj školi Gotalovec. Prva učiteljica zvala mi se Biserka i imala me je jako rad. Bil sam dober ðak, ali sam grdo pisal, pak mi je jemput rekla da bum sigurno doktor. Nije puno pogriješila.

Pintarija

Pintarijom odnosno izradom posuda za klijet bačve, kace, škafi, podškafnjaki, pute, lakomice. Sve smo to radili i to tri generacije. Sezona je počela poslije žetve i do branja. Bilo je puno posla, radilo se ručno, držalo se do rijeći i roka.

Šuma

E šuma je bila nešto što se pamti. Grijalo se na drva, a drva su se vozila na drvenim kolima s kravicama iz gore. Drva smo rušili ručnom pilom, dva puta zvajžali na brdo i onda vozili doma. Eh kakove su to krave bile!

Kosidba

Kosidba je bila doživljaj i prvo èeliæenje. Sa deset godina veæ si moral znati kositi ruènom kosom i znati nabrusiti kosu. Kosit se išlo jutro rano dok je još bila rosa.

Teljenje

Teljenje je bilo jako važan dogaðaj, jer se znalo dogoditi da je sve u redu, ali ponekad stvari su se znale zakomplicirati. Svake godine, bez obzira što su puno radile svaka krava morala je oteliti tele.

Kolinje

Kolinje je poæelo u kasnu jesen. Navek je baba znala reæi mojem ocu: Je, kad se tebi pohoće mesa ti si zakolješ svinče.

Zagorki purani

Zagorki purani. Èima sam malo zrasel, odmah sam pureke pasel. Svake godine bilo ih je preko trideset. Pasli su se sve do Vošča i Peščenjaka. Nekad se znalo dogoditi da je i lisica omastila svoj brk, a ja dobil po turu.


Gorice i Zagorska klijet

Gorice i Zagorska klijet bili su cijeli svijet. Od drugog mjeseca do devetok u goricama, a dalje pri klijeti. Tak je to bilo. E bila su to vremena. Ovo su gorice kad sam im ja služil. Gorice trebaju slugu, a ne gazdu! Zvadio sam svaki drugi red i stavio na žicu sa drvenim gacijevim stupima. Ja i pokojni oča srušili smo u Brezini i otpeljali Ferenđi na pilanu gaciju i spiljili iz nje 48 stupova, onda znate kakova je bila. Posljednjih 10 godina u goricama i klijeti je gazduval brat koji se iz Zagreba vrnul u penziju i sad više nisu za pokazati! Uf, svi bi bili gazde, a ni kosu neznaju sklepati!